Sa Gradskog groblja u Visokom ove godine je ispraćena 71 identificirana žrtva genocida u Srebrenici. U prisustvu porodica žrtava i velikog broja građana naše općine, suzama i jecajima je ispraćen kamion posmrtnih ostataka pronađenih žrtava. Najmlađe žrtve genocida, koje će biti ukopane ove godine, u vrijeme genocida imale su po 16 godina, a to su: Šefik Ademović, Hajrudin Mujić, Đemal Nukić, Munib Salkić i Damir Suljić. Najstarija osoba koja će ove godine biti ukopana u Potočarima je Alija Salihović koji je imao 72 godine. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama Zeleni Jadar i Pusmulići. Među žrtvama se nalazi i jedna žena, Džemila Mahmutović, koja je u vrijeme genocida imala 33 godine. Ove godine u Potočarima će biti ukopana i braća Ćerimović, Fadil i Senahid, kao i braća Imamović, Zaim i Zejad, te očevi i sinovi Hasanović Abdulah i Ševket, Harbaš Bajro i Adem i Mehmedović Hasan i Hazim.
Općinsku delegaciju na ispraćaju predvodili su Općinska načelnica mr.sci. Amra Babić i predsjedavajući Općinskog vijeća Bajro Fejzić. Načelnica Babić se obratila prisutnima: „Drage majke, poštovani članovi porodica šehida i poginulih boraca, cijenjeni gosti, dragi sugrađani, od 2003. godine do danas, sedamnaesti put, Visoko ispraća žrtve genocida u Srebrenici na njihov posljednji put, put do konačnog smiraja dunjalučkih tijela, put do Potočara i njihove rodne Srebrenice. Tužni smo, ali i ponosni, što danas na ovom mjestu možemo svjedočiti istinu, tražiti pravdu i odati poštovanje žrtvama i njihovim porodicama. Mi danas na ovom mjestu, ponovo, tražimo pravdu, kaznu za zločince, odgovornost Međunarodne zajednice, tražimo istinu kao uvjet budućnosti. Molimo Te Bože, neka osveta bude pravda, neka istina bude nada, neka majčina suza bude molitva i da se nikad nikom ne ponovi Srebrenica“, riječi su Općinske načelnice Amre Babić.
Na ispraćaju se, u ime srebreničkih udruženja, obratio gospodin Elvir Špiodić, koji je preživio genocid i koji je tu da svjedoči o istini i da se bori protiv zaborava i nanešene nepravde. Elvir je u svome obraćanju rekao: „Poštovane majke i porodice žrtava, dragi prijatelji i poštovaoci Srebrenice, hvala vam što ste danas došli da zajednički ispratimo tabute sa posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici. Za ovu dženazu identifikovana je 71 osoba, čije tabute ispraćamo na ukop u Memorijalni centar Potočari, gdje će biti ukopani zajedno sa 8372 osobe, koje su bile žrtve najstrašnijeg zločina u Evropi, genocida, koji se dogodio 11. jula 1995. godine pred očima cijele Međunarodne zajednice, Evrope i svijeta. Ovo je vrijeme kada svi evociramo bolne uspomene i solidarišemo se, djelimo tugu sa majkama i porodicama žrtava genocida u Srebrenici. Osjećati bol znači biti živ, ali osjećati tuđu bol, bol drugih ljudi, znači biti čovjek. Teški su ovi dani zbog nepravde, koja se tada, 1995. godine, dogodila, ali i zbog pravde koja do danas nije zadovoljena, teški su dani zbog suze majčine i suze dječije, jer su im toga dana suze zamijenile sjaj u očima, tuga je zamijenila ljubav, a sreću je zamijenila bol. Svjesni smo da ne možemo promijeniti ono što se desilo, ali se moramo suočiti s tim i stvari nazvati pravim imenom, da se ovakvo zlo više nikada ne ponovi. Najoštrije osuđujemo iskrivljavanje činjenica, osporavanje agresije na Bosnu i Hercegovinu, negiranje genocida i skrivanje masovnih grobnica, vrijeđanje žrtava i veličanja ratnih zločinaca, teror nad povratnicima i aparthejd nad bošnjačkom djecom, kao i nedavni napad na Majke Srebrenice. Upravo u tome leži klica buduće mržnje, nasilja i zločina. Sve ovo nas uvjerava da Srebrenica nije iza nas, krvava prošlost ne smije imati sigurnu budućnost, zločinci zaslužuju kaznu i ništa drugo. Vjerujući da je život dar Božiji, onaj ko ubije jednog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet, onaj ko učini trun dobra vidjeće Ga i onaj ko učini trun zla, vidjeće Ga. Pozivajući se na prirodno ljudsko pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast, osuđujemo svako nasilje kao sredstvo za ostvarivanje bilo kakvih ciljeva. Želeći da se Srebrenica više nikada i nikome ne ponovi, odričemo se bilo kakve osvete, ali do kraja insistiramo na istini i pravdi. Bože dragi, molimo Te ne dopusti da nas nevjernicima staviš u iskušenje i neka se Džennetske kapije širom otvore za sve nevino stradale, a zločince kazni i na ovom i na budućem svijetu“, emotivne su riječi Elvira Špiodića.
Od 2016. godine, Visoko ne pominje Srebrenicu samo tokom mjeseca jula, nego tokom cijele godine, zahvaljujući Trgu žrtava Srebrenice, u sklopu kojeg su izgrađeni spomenik, fontana i amfiteatar, a koji se nalazi u samom centru grada.
Među žrtvama se nalazi i pet maloljetnika. Oni će naći smiraj uz 6.662 ukopane žrtve, najvećeg genocida u Europi nakon II svjetskog rata. Inače, posmrtni ostaci 6.429 žrtava genocida ukopani su u Potočarima, a 233 žrtve genocida ukopane su individualno, po zahtjevima porodica, na lokalnim mezarjima. Dakle, do sada su 6.662 žrtve genocida identificirane i ukopane.
Kada je riječ o žrtvama genocida počinjenog u julu 1995. godine, još se traga za posmrtnim ostacima više od 1.000 žrtava, koje čekaju na svoj smiraj, više od dvadeset godina nakon što su njihovi životi ugašeni na zvjerski način.
